Podelite i vi vaše slike, podatke i porodično sećanje! Javite se!

Ova stranica sadrži podatke o surname Zizic koji su dobijeni na internetu.

Emigranti Žižići u Americi
Zapisnik o emigrantima koji su doplovili iz luke Havre u Francuskoj u NewYork, 1914. godine, brodom La Touraine:

------

Brod La Touraine:

Rasprostranjenost prezimena Žižić, po državama:

Crna Gora 683
Srbija 516
Hrvatska 796
SAD 70
Australija 37
Belgija 37
Kanada 30
Novi Zeland 5
Francuska 3
Bosna i Hercegovina 2

RAZNE PRIČE, SA INTERNETA

http://www.dijasporacg.me/index.php/vijesti/vijesti-iz-dijaspore/2157-zakletva-na-oevom-pragu

ZAKLETVA NA OČEVOM PRAGU
UTORAK, 14 SEPTEMBAR 2010
Nove pojedinosti o tome kako je Danilo Žižić iz Melburna na samrtnoj postelji zakleo brata Momira iz Podgorica, da mu iz rodne Crne Gore u Australiju pošalje kamen za nadgrobni spomenik...

Ta slika se ovoga avgusta ponavljala takoreći, iz dana u dan... Momir Žižić, inžinjer iz Podgorice, bi izašao ispred svog doma u Kruševicama kod Šavnika, i dugo gledao niz put, čekajući svog bratanića Danijela iz Australije. Obećao je da će doći. Da se ispod kamenog luka sa naše stare kuće u Nikšiću, koji sam ovdje prenio, svi okupimo. I stari i mladi. Da pričamo o Miloševićima, Kruševici, nikšićkim danima... O Milošu, Krstu, Miliću, Mijatu, Kaduši, Zagorki, Milevi, Danilu, Vojislavu i Danki. O bratskoj ljubavi i bratskim zakletvama koje smo mi vazda ispunjavali, a tako će nadam se i generacije koje dolaze. Nažalost, Danijel ovoga ljeta nije mogao doći. Doći će dogodine...

Priča prva

Danijel Žižić, eto ovoga ljeta nije došao u Kruševice, da nastavi priču o neobičnoj bratskoj zakletvi koju je njegovom ocu Danilu u dalekom Melburnu u Australiji, dao njegov brat Momir. Priču koja će ovdje ispod Vojnika, živjeti vječno. O nekim novim pojedinostima iz nje (Pobjeda je ovu priču pričala i 1995), razgovarali smo ovih dana sa Momirom Žižićem na verandi njegove kuće u Kruševicama.
Bilo je to daleke i burne 1956. Danilo Mijatov Žižić se ispod Vojnika otisnuo u "bijeli svijet". Skrasio se u dalekoj Australiji... I ubrzo su na adresu njegovog mlađeg brata Momira, počela da stižu topla i duga bratska pisma. Ja sam ovamo u Melburnu, a srce mi je tamo u Crnoj Gori, pisao je Danilo. Nigdje nema naše Crne Gore, Kruševica, Vojnika i Drobnjaka. Ipak, Danilo je bio najsrećniji kad bi na njegova vrata zakucao brat Momir. Tada bi se Drobnjaci "preselili" u Australiju. Oživio bi kamen na Vojniku, čula se zvona sa proplanaka, pjesma momačka i djevojačka a braći bi se u sjećanje vratili i otac Mijat, majka Mileva, brat Vojo i sestra Danka. Posebno priče o njihovom ocu koji je bio oličenje vojnika i bastadura. Za obraz i život govorio je Mijat Žižić. Kad je neki kapetan htio da mu otme konja, odbranio je vojničku čast. Međutim, Vojni sud ga je zbog ruke koju je podigao na oficira, osudio na smrt. Sudbina mu se, međutim nasmijala: kralj Nikola je u čast udaje kćerke Jelene, sve osuđenike iz zloglasne podgoričke Jusovače pomilovao.

Istoga dana kad i Mijat iz ćelije, kući se iz Amerike, vratio i njegov brat Mirko. U Kruševicama se kažu, kasnije, dugo pričalo o njihovom bratskom zagrljaju na očevom pragu. Zagrljaju koji su Momir i Danilo kasnije samo nastavili.

Bilo je to jedne kišne decembarske noći 1994. godine, priča Momir Žižić. Danilov glas iz dalekog Melburna je zadrhtao u telefonsku slušalicu. Brate, govorio je Danilo isprekidano - ostalo mi je još samo malo života. Dođi da se vidimo posljednji put. I pohitao je Momir Žižić bratu Danilu u zagrljaj. Ponovo su oživjele njihove zavičajne staze. A kad je Momir krenuo da se vraća kući u Crnu Goru, Danilo mu je tihim glasom saopštio posljednju želju - da mu na grobu u Melburnu, bude postavljena kamena gromada iz Crne Gore. Momir Žižić je obećao da će ispuniti bratovu želju. Vratio se u Kruševice i na očevom pragu zakleo da će kamen iz Crne Gore uputiti u daleku Australiju.

Priča druga

Dok sam se vraćao kući, stalno su mu na umu bile Danilove tople oči i jedna suza što je iskrila u njima. Stalno sam iznova i iznova slušao njegove riječi kako kamen treba da bude ispečen suncem, da po njemu bude mahovina i grumenovi crnogorske zemlje. Obišao sam čini mi se, sve majdane i brda po Crnoj Gori. Odlučio sam se za jednu kamenu gromadu koju sam našao u Vinićima. A onda su nastali problemi - kako tako veliki kamen prebaciti u Australiju? A bile su sankcije, granice zatvorene... Međutim, pomogli su mi dobri ljudi - Branislav Brajović, Mujo Kaluđerović, Radomir Kalezić, jedan Grk iz Larise. Kamen je do Melburna putovao skoro dva mjeseca. Za to vrijeme Danilo je izmučenim glasom zvao gotovo svake noći. Kao da je živio za njegov dolazak. A glas mu je bio sve tiši. I konačno u drugoj polovini avgusta 1995. stigao je kamen bratske ljubavi. Danilo je bio srećan: ispunila mu se posljednja želja, a sa kamenom kao da je došao i dio njegovog zavičaja.

Umro je 27. oktobra iste godine...

To je bila najtužnija noć u mom životu - priča inžinjer Žižić. Ostao sam sam - bez braće i sestre. Nekoliko godina kasnije (2001. godine) Momir Žižić je na očevom ognjištu u Kruševicama ispod Vojnika, podigao novu kuću. Ispod nje se danas ponosno uzdiže kameni luk sa njihove kuće u Nikšiću u kojoj su rođeni Momir, Danilo i njihova sestra Danka. Kameni luk ispod koga će se, sigurni smo, nastaviti ova priča o bratskoj ljubavi i bratskim zakletvama. Jer, Danijel Žižić će idućeg ljeta sigurno doći, veli njegov stric Momir. Možda će dovesti i brata Mihaila i kćerke. Doći će i moji sinovi. I unučad...
Krv nije voda...

Jovan Stamatović

http://www.montenegrina.net/pages/pages1/religija/svi_crnogorski_sveci.htm

No, vratimo se sveštenicima antifašistima. Među crnogorskim ustanicima, trinaestojulskim pobunjenicima, bilo je - 25 pravoslavnih sveštenika. Sedmorica od njih (Đorđije Kalezić, Vidak Drakić, Blažo Marković, Vojin Vulić, Jagoš Simonović, Rufim Žižić i Radovan Pavićević) obavljali su funkcije - vjerskih referenata u partizanskim formacijama.