Porodica Žižić

Ilija - Radivoje - Vule - Pavić - Kojadin - Vladislav - Živko - Zoran

Zoran Žižić (Titograd, 4. mart 1951 — Podgorica, 4. januar 2013) bio je premijer Savezne Republike Jugoslavije od 4. novembra 2000. do 24. jula 2001. godine. Zoran Žižić je rođen 4. marta 1951. godine u Titogradu. Magistrirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Posle uspostavljanja višestranačja, bio je potpredsednik Vlade Crne Gore, poslanik u Skupštini Crne Gore i savezni poslanik na listi Demokratske partije socijalista. Kada je 1997. došlo do rascepa u DPS između frakcija Momira Bulatovića i Mila Đukanovića, Žižić se priklonio Bulatovićevoj opciji. Posle izbora 2000. bio je premijer u vladi koju su činile stranke DOS-a i SNP. Podneo je ostavku na mesto premijera 2001. nakon izručenja Slobodana Miloševića Haškom tribunalu. Preminuo je u Podgorici 4. januara 2013.
Vikipedija: Zoran Žižić

Kao premijer SRJ Zoran Žižić je potpisao ukaz kojim se Beli Dvor vraća porodici Karađorđević i prestolonasledniku. Na Petrovdan, 12. jula 2001, dan rođenja Petra Karađorđevića, Zoran Žižić predaje ključeve Belog dvora prestolonasledniku princu Aleksandru Karađorđeviću.

Sa sajta Kraljevske porodice (Vreme, 19. jul 2001. godine): Obaveštenje

Na svoj 56 rođendan, prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, preksinoć se, po odluci jugoslovenske Vlade, uselio u Beli dvoru beogradskom rezidencijalnom naselju na Dedinju, čime je završena emigrantska odiseja dinastije duga šest decenija. Na svečanosti u Palati federacije predsednik jugoslovenske vlade u ostavci Zoran Žižić predao je u utorak uveče porodici Karađorđević Odluku Vlade Jugoslavije o ustupanju Starog i Belog dvora na Dedinju. Naglašavajući da mu je čast da svedoči u ovom značajnom trenutku naše istorije da se "nakon šest decenija kraljevska porodica vraća u svoj dom, svome narodu i u svoju zemlju", premijer Žižić je istakao da je "ovom odlukom Savezne vlade uspostavljen pravi red stvari, otvoren prostor tradiciji, ispoštovane prave vrednosti i izvršen nalog sudbine".

- Kada se svome domu vrate Karađorđevići, i svako od nas svome domu će biti bliži, uveren da živi u pravom društvu i da je na pravom putu. Svakom od nas biće vraćeno ono što mu je nepravedeno oduzeto ili čega smo se sami odrekli, onoga momenta kada se porodici Karađorđević vrati njihova imovina oduzeta u jednom trenutku naše presudne istorije - kazao je Žižić. Pošto se u obraćanju javnosti zahvalio predsedniku SRJ Vojislavu Koštunici, premijeru Zoranu Žižiću i predsedniku republičke vlade Zoranu Đinđiću, vidno uzbuđen, prestolonaslednik Aleksandar je istakao da je ovo veliki dan za njega, njegovu porodicu i kraljevski dom. - Nadam se da je ovo veliki dan i za zemlju i za naš narod. Nakon šest decenija Karađorđevići su ponovo kod kuće, sa svojim narodom. Time je ispravljena velika nepravda.

U ime svoje porodice i u svoje lično ime izražavam zahvalnost svima koji su nas godinama podržavali i koji su doprineli ovom srećnom ishodu. Mi iskreno poštujemo vladu izabranu od naroda kroz demokratski proces. Znamo da samo slobodno društvo živi u prosperitetu. Naš narod zaslužuje i slobodu i prosperitet. Mi ćemo pomoći u tome - rekao je prestolonaslednik Aleksandar. On je najavio da će njegova supruga princeza Katarina organizovati humanitarnu kancelariju na Dedinju, dok će prestolonaslednik pomoći ekonomski prosperitet otadžbine. - Svesni smo velike odgovornosti koju preuzimamo ulazeći u kraljevski dvor. Nameravamo da u budućnosti ostanemo bliski narodu. Naša kuća biće otvorena za sve - poručio je Aleksandar. Dragiša Pešić, novi mandatar jugoslovenske vlade vraćanje dvora dinastiji Karađorđević ocenio je kao "istorijski čin koji potvrđuje da su Srbija i Jugoslavija jedno demokratsko društvo i da je demokratija na vlasti".

Zoran Žižić je nepokolebljivo hodao stazom časti i hrabrosti

Sve bude i prođe i samo posebni će ostati upamćeni kao veliki za ponos i diku rodu. Među njima je svakako i Zoran Žižić. Nepokolebljivo hodajući stazom časti i hrabrosti slijedeći stope svojih slavnih predaka Zoran Žižić je na velika vrata ušao na časne stranice novije istorije Srbije i Crne Gore i cijelog srpskog naroda. Mudar i oprezan kada je trebalo odlučivati hrabar i nepokolebljiv kada je odluku trebalo sprovesti. Dovoljno human da sačuva druge od sebe bio je stub oslonac u onim teškim trenucima kada se lomilo vrijeme i prelamala istorija. Žižić će kako je dodao ostati upamćen i po tome što je i u vremenu kada je to bila jeres dao primat pravu i pravdi nad ideologijom koja je više od pola vijeka vladala na ovim prostorima. Donijevši odluku i potpisavši ukaz o vraćanju oduzete imovine potomcima slavne i državotvorne dinastije Karađorđevića, Žižić je vaskrsao nadu o ispravljenju istorijske nepravde nanijete velikom broju građana Srbije i Crne Gore. U smutno i nečovječno vrijeme kada se država odricala svojih državnika generala i vojskovođa, Zoran nije htio da se odrekne sebe i svojih ideala. Radije se odrekao visoke funkcije i počasti i kad već nije mogao da spasi Slobodana Miloševića njegove tragične sudbine spasao je svoju dušu i obraz. I to ne samo svoj već obraz svih nas. Ovaj narod to nije i nikad neće zaboraviti. Žižić je bio iskusan u poslu kojim se bavio, prekaljeni pravnik, ustavopisac i pravni teoretičar, te da je uvijek nalazio najjednostavnija rješenja za najkomplikovanija pitanja i probleme. Mi koje je život prosto gurnuo u politiku i učinio od nas one u koje se gleda i od kojih se očekuje učili smo se i kalili na njegovoj doslednosti istrajnosti poštenju i žrtvi. A on je na nas gledao blagonaklono kao što stariji brat posmatra dozrijevanje mlađeg radujući se iskreno svakom našem iskoraku i svakom našem uspjehu.

Umro je kažu samo onaj koga zaborave. Zorana Žižića ima ko da pamti i da ga se po dobru sjeća. Umro je kažu samo onaj čijoj su se smrti obradovali. Smrt Zorana Žižića iskreno je ražalostila i njegove najljuće političke protivnike jer on drugih nije ni imao. Umro je kažu samo onaj koji se nije imao rašta ni roditi. Zoran Žižić je svakim svojim danom i svakom svojim gestom ljudskim i profesionalnim svjedočio da je imao časnu misiju na ovom svijetu i da ju je dostojno obavio. Žižić je bio živi dokaz kako se i u ovim i ovakvim vremenima može uspravno koračati i da je biti čovjek u svakom vremenu i na svakom mjestu junaštvo i podvig veći od svake druge hrabrosti.

Andrija Mandić

Svakom i baš svakom političaru prirođena je neka osobina po kojoj bismo ga mogli više ili manje cijeniti. Vrijeme se mijenja, ali ljudi, u dokazivanju ideološke odanosti, veoma sporo ili nikako. Pokazalo je to odsustvo poštovanja iznenadno preminulom Zoranu Žižiću, koji je bio najvažniji potpredsjednik Vlade Crne Gore nakon prvih višestranačkih izbora 1991. godine. Tada je Demokratska partija socijalista imala sedamdesetoprocentnu podršku crnogorske javnosti. Bio je i potpredsjednik Skupštine Crne Gore i predsjednik Savezne vlade SRJ. Ako su ljudi isti, i vrijeme je isto. Repriziran je 2. februar 1901. godine – dan smrti Marka Miljanova, vojvode, vojskovođe i književnika, koji se zbog političkih nesporazuma razišao s kraljem Nikolom.

I u Beogradu i u Podgorici vođena je cikcak politika.

A Zoran Žižić nije bio cikcak političar. Kao predsjednik Savezne vlade, odbacio je samoporicateljsku politiku države i podnio ostavku 24. jula 2001. godine zbog izručenja Slobodana Miloševića Haškom tribunalu.

Izgleda da mu ni na sahrani nije oprošteno što je poštovao zakon i Ustav, pa je Karađorđevićima predao ključeve Bijelog dvora. Samo dvije nedjelje prije podnošenja ostavke, na Petrovdan, 12. jula 2001, dao je ključeve princu Aleksandru Karađorđeviću. Mediji su na udarnim stranama objavili senzacionalnu informaciju da je na dan rođenja Petra Prvog Karađorđevića obavljena predaja ključeva.

Žižić je bio na udaru i Beograda i Podgorice

Dr Žarko Korać, predsjednik Socijaldemokratske unije, osudio je predaju ključeva i nazvao je skandaloznom odlukom. U Crnoj Gori istrčao je prvi ideolog DPS-a Svetozar Marović, koji je ujedno bio potpredsjednik vladajuće partije. Izjavio je da Crna Gora treba da se okrene sebi jer se Srbija okreće dinastiji Karađorđevića. Gajio je nadu da će naslijediti lidersko mjesto u najjačoj partiji. Ako je to tačno, slijedi da se opredijelio za načelo Šta se najviše isplati.

Zalagao se zajedničku državu Srbije i Crne Gore

Ni na skupovima uoči izbora koji su prethodili referendumu, Zoran Žižić se nije pokazivao kao političar koji zavađa narod sumanutim izlivima mržnje i netrpeljivosti prema političkim oponentima, kako to čine brojni suverenisti i integristi. Dakle, nije učestvovao u stvaranju atmosfere koja stvara mržnju i diobe. Zalagao se za zajedničku državu. No vjerovatno je umro u uvjerenju da su rasparena Srbija i Crna Gora izgubile na političkom, ekonomskom i kulturnom značaju.

Ceo članak - Nova srpska politička misao: Sahrana Zorana Žižića